ocijeni-nuklearni-rat-mikromort-1440x1090.webp
Mislav

Zabrinuti ste zbog nuklearnog rata? Uzmite u obzir mikromort

Izračunavanje vjerojatnosti umiranja u nuklearnom sukobu zvuči kao nemoguć zadatak, ali moglo bi nam dati potpuno novi način razmišljanja o riziku.

Kolika je vjerojatnost da će vas hobi ubiti? Ovo nije nešto o čemu trebate razmišljati ako se bavite, recimo, pletenjem, ali većina base jumpera će osjetiti mučan strah da bi svaki skok mogao biti njihov posljednji. Intuitivno znamo da su neki hobiji doista puno riskantniji od drugih.

Godine 1980. profesor strojarstva na Stanfordu po imenu Ronald Howard smislio je jednostavan način za prenošenje ove razlike u riziku: skovao je mjernu jedinicu nazvanu mikromort. Svaki mikromort jednak je šansi za smrt jedan prema milijun. Ronjenje je, na primjer, prilično rizično s 5 mikromorta po putovanju, ali ni blizu tako opasno kao base jumping, koje će vam donijeti neto 430 mikromorta po skoku. Putovanje 400 kilometara automobilom bi dodalo do 1 mikromorta, ali trebate prijeći samo 10 km motociklom da biste se izložili istom riziku od smrti.

Razlog zašto imamo mikromortske procjene za ove aktivnosti je taj što imamo prilično dobre podatke o tome kako ljudi umiru. Ostale rizike mnogo je teže kvantificirati. Uzmimo, na primjer, mogućnost smrti u nuklearnom ratu. To nije nešto o čemu većina ljudi želi razmišljati, ali znamo da rizik nije ravan nuli. Nuklearnim oružjem ubijani su ljudi u Hirošimi i Nagasakiju, a od tada je bilo nekoliko riskantnih situacija. Tijekom kubanske raketne krize, John F. Kennedy procijenio je da je šansa za nuklearni sukob “između jedan prema tri”. S ratom u Ukrajini i Putinovom eskalacijom nuklearne retorike, mogućnost nuklearnog sukoba ponovno je neugodno izbila u prvi plan. I htjeli mi to priznati ili ne, iza svake rasprave o nuklearnom ratu nazire se isto zabrinjavajuće pitanje: Koliko je vjerojatno da će me nuklearno oružje ubiti?

Micromorts nam i tu mogu pomoći. Razmišljanje o izgledima nuklearnog rata u smislu osobnog rizika moglo bi zvučati bešćutno, ali suočavanje s vjerojatnostima moglo bi nam pomoći u donošenju boljih odluka o vlastitim životima i također dati savjete o tome kako možemo izbjeći nuklearne sukobe u budućnosti.

Postoji čitavo područje istraživanja koje se bavi pokušajima dodjeljivanja vjerojatnosti budućim događajima koje je teško predvidjeti. To se zove superpredviđanje, a počelo je dobivati ​​maha sredinom 2010-ih nakon što je kanadski akademik Philip Tetlock objavio utjecajnu knjigu na tu temu. Čak i stručnjaci u određenom području prilično loše znaju što će se dogoditi u budućnosti, ali neki su ljudi neobično dobri u provjerljivim predviđanjima u širokom rasponu tema. Ti su ljudi često označeni kao “superprognostičari”, a vlade su sve više zainteresirane za iskorištavanje njihove stručnosti kako bi pomogle u donošenju pametnijih političkih odluka.

Na početku rata u Ukrajini, jedan skup superprognostičara bio je posebno zainteresiran za pokušaj procjene vjerojatnost da će sukob eskalirati u nuklearni rat koji bi ubio nekoga u Londonu. Većina uključenih prognostičara dio je skupine koja se zove Samotsvety i koja ima snažne rezultate u predviđanju budućih događaja. Godine 2020. grupa Samotsvety osvojila je jedno od najboljih natjecanja u predviđanju u svijetu, u kojem se od timova traži da predvidi tajanstvene buduće scenarije kao što je broj američkih viza dodijeljenih kineskim državljanima i kombinirani prihodi vrhunskih tehnoloških tvrtki.

Grupa je ponovno pobijedila na natjecanju 2021. i trenutno drži prvo mjesto u natjecanju koje je u tijeku 2022. Krajem veljače prognozeri su se kladili za 14.000 dolara da će Rusija napasti Ukrajinu do kraja godine. Na kraju su osvojili nešto više od 32.000 dolara.

U ožujku se grupa Samotsvety okrenula svom sljedećem velikom pitanju: Koliki je rizik od smrti sljedećih mjesec dana zbog nuklearne eksplozije u Londonu? Prognozeri su to raščlanili na niz manjih pitanja, kao što je mogućnost nuklearnog rata između NATO-a i Rusije i vjerojatnost smrti ako nuklearna bomba padne na London. Svaki je prognozer zapisao vlastito predviđanje za svako pitanje, a zatim se vratio grupi kako bi raspravio svoje obrazloženje. Nakon toga su ponovno ažurirali svoje odgovore i izračunali prosjek svojih predviđanja koristeći metodu izračunavanja prosjeka koja je popularna među grupnim prognozerima.

Prognostičari Samotsvetyja zaključili su da postoji 0,01 posto šanse da će London biti pogođen nuklearnim oružjem između sredine ožujka i sredine travnja 2022. Na razini po osobi, procijenili su da je rizik od smrti u Londonu tijekom ta četiri tjedna bio otprilike 24 mikromorta. Drugim riječima, boravak u Londonu predstavljao je približno istu razinu dodatnog rizika kao vožnja motociklom 300 kilometara ili letenje zmajem tri puta.

Budući da je prosječni dnevni rizik od smrti za mladu odraslu osobu ionako oko 1 mikromort, rat u Ukrajini otprilike je udvostručio rizik od iznenadne smrti mladog zdravog stanovnika Londona.

Ali mikromorti nisu točan vodič za donošenje odluka. “Možda puno manje cijenite svoje vrijeme ako dođe do nuklearnog rata”, kaže Nuño Sempere, prognostičar Samotsvetyja koji inače radi kao istraživač na Institutu za kvantificiranu neizvjesnost. Ako su svi koje volite u Londonu, možda će vam biti potreban vrlo visok rizik mikromorta kako biste mogli razmisliti o napuštanju glavnog grada. Ili ako se smatrate borcem za preživljavanje, mogli biste toliko cijeniti svoj doprinos postapokaliptičnom društvu da biste postavili vrlo nizak prag za napuštanje Londona. Kad je izbio rat u Ukrajini, neki su odlučili napustiti London nakon što su odvagali rizike u odnosu na osobnu cijenu odlaska.

Davidu Spiegelhalteru, voditelju Centra za komunikaciju rizika i dokaza Winton na Sveučilištu Cambridge, svidjelo se što je grupa Samotsvety dekonstruirala rizik od nuklearnog napada na manja pitanja. “To je jako dobar način rješavanja velikog problema”, kaže. Kako bi dali svoja predviđanja, prognostičari Samotsvety također su razmotrili povijest bliskih poziva u prošlosti, kao i specifičnosti trenutne situacije u Ukrajini. Jedan od prognozera, Misha Yagudin, je Rus, a naglasak je stavio na razmatranje kako bi ruske elite reagirale na mogućnost da Putin upotrijebi nuklearno oružje.

U listopadu je grupa Samotsvety ažurirala svoja predviđanja. U postu na blogu objavljenom 3. listopada procijenili su da je vjerojatnost da će London biti pogođen nuklearnim oružjem u sljedeća tri mjeseca sada oko 0,02 posto. Budući da su njihova prethodna predviđanja pokrivala samo jedan mjesec, teško je izravno usporediti te prognoze u smislu mikromortova, ali Sempere procjenjuje da bi njihov projicirani rizik za stanovnike Londona u sljedećih jedan do tri mjeseca sada mogao biti oko 40 mikromortova. Drugi superprognostičari napravili su vlastite prognoze o nuklearnom ratu. U Londonu, Swift Center for Applied Forecasting procjenjuje da je vjerojatnost detonacije nuklearnog oružja negdje u Europi prije 30. travnja 2023. 9,1 posto. Predviđanje platforma Metaculus stavlja vjerojatnost nuklearne detonacije u Ukrajini do 2023. na 4 posto.

Određivanje postotka na vjerojatnost nuklearne katastrofe može djelovati škakljivo – kao da u proračunsku tablicu unosite golemu ljudsku patnju. “Mislim da se ljudima ne sviđa to što ljudi razmišljaju o nezamislivom”, kaže Spieghalter. Ali suočavanje s nezamislivim je neizbježno ako želimo smanjiti rizik od nuklearnog rata sada i u budućnosti.

“Rizik od nuklearnog rata vjerojatno je mnogo veći nego što mnogi od nas možda žele pretpostaviti”, kaže Anders Sandberg, koji istražuje rizik na Institutu za budućnost čovječanstva Sveučilišta u Oxfordu. Ako znamo kako razlučiti čimbenike koje doprinose vjerojatnosti nuklearne detonacije, možemo početi razmišljati o načinima na koje bismo mogli ublažiti dio tog rizika.

Uzmimo nesreće kao jedan primjer. Godine 1981. Ministarstvo obrane SAD-a objavilo je izvješće koje broji 32 poznate nesreće, uključujući nuklearno oružje. U ožujku 1958., bombarder B-47 koji je nosio nenaoružano nuklearno oružje slučajno je izbacio svoju bombu iznad Južne Karoline. Bomba je eksplodirala u nečijem vrtu, uništila njihov dom i raznijela krater promjera 50 stopa. U tom slučaju bomba nije sadržavala nuklearni materijal, ali četiri godine kasnije s bombardera B-52 koji je letio iznad Goldsboroa u Sjevernoj Karolini slučajno su pale dvije nuklearne bombe višestruko jače od one detonirane iznad Hirošime. Jedno od tih oružja se raspalo, a dio koji je sadržavao uran potonuo je u poplavljeno poljoprivredno zemljište i nikada nije pronađen. Druga je bomba prošla kroz sve mehanizme za aktiviranje osim jednog – do slučajne detonacije dijelio je samo jedan korak. Nakon nesreće, SAD je svom oružju dodao nove sigurnosne uređaje i potaknuo Sovjete da učine isto.

Povijest nuklearnih nesreća govori nam da je jedan od načina na koji možemo smanjiti rizik od katastrofe, smanjenje vjerojatnosti da će oružje slučajno detonirati. Možemo primijeniti malo istog razmišljanja na buduće scenarije kako bismo shvatili gdje bi rizici mogli eskalirati.

Prognostičari Samotsvetyja procjenjuju da bi, ako se taktičko oružje baci u Ukrajinu, to povećalo rizik da netko u Londonu umre od nuklearnog napada za oko 10 puta – u tom bi trenutku napuštanje grada moglo bi izgledati kao vrlo razumna odluka.

Prognozeri Centra Swift rastavili su svoja predviđanja u niz koraka, gledajući kako bi se rizik od nuklearnog sukoba mogao promijeniti ovisno o tome koje gradove ukrajinske trupe uspiju ponovno zauzeti. Većina njihovih prognostičara mislila je da će Rusija upotrijebiti nuklearno oružje, učinila bi to prije nego što Ukrajina povrati Mariupolj, ali ako Rusija nije upotrijebila nuklearno oružje prije toga, malo je vjerojatno da će to učiniti poslije. Uzimanje u obzir ovih razgranatih putova moglo bi nam pomoći da saznamo gdje da usmjerimo naše napore za smanjenje rizika.

Ubrzo nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, neki Sandbergovi prijatelji počeli su ga pitati bi li se trebali iseliti iz Londona. Sastavio je kratak model kako je mislio da bi rat mogao protresti. Tada je bio mrzovoljan zbog šansi Ukrajine da se održi protiv Rusije, pa je zaključio da je rizik za London izuzetno nizak. Od mogućih ishoda koji su se prostirali pred njim, bojao se eskalacije rata. “Ako završite u toj grani, tada se rizici prilično povećavaju.” To je put na kojem smo trenutno, kaže Anders, ali još uvijek postoji mnogo opcija za buduću deeskalaciju, uključujući dogovoreno rješenje, promjenu ruskog vodstva ili pritisak na Rusiju od strane njezinih ključnih saveznika. Trenutno su šanse za nuklearni rat vrlo male, ali čak i vrlo niske šanse za takvo uništenje su puno, puno prevelike.

Čak i kada smo suočeni s malim rizikom od kolosalne tragedije, još uvijek postoje stvari koje možemo učiniti, kaže Sandberg. “Mnogi ljudi se trenutno osjećaju depresivno. Mislim da je to pogrešna reakcija. Želite biti proaktivni ako dođe do krize. Zapravo, želite poduzeti korisne korake, možda čak i male, poput upoznavanja svojih susjeda.” Ako se najgore dogodi, onda je dobra ideja imati ljude u blizini na koje se možete osloniti. A ako se to ne dogodi — što je mnogo vjerojatniji scenarij — onda je upoznavanje susjeda ionako dobra ideja. Možda će vam trebati za sljedeću krizu